Propustili ste prvi dio?
1. Kako donosite teške odluke – da li se više vodite iskustvom ili analizom?
– Za lakše razumijevanje odgovora podsjetiću na jednu priču. Naime, zavidni komšija često prigovara komšiji biznismenu kako je njemu lako jer on ima, a ne razumije njega. Komšija biznismen mu ponudi posao prebiranja krompira na krupni i sitni. Sutradan zavidni komšija podnese ostavku uz obrazloženje da on nije u stanju u toku dana donijeti toliko odluka na koju gomilu prebaciti krompir.
Dakle, laka je odluka odvojiti očigledno sitni krompir. Međutim, slijedi nešto krupniji, ali nedovoljno krupan. Mora se analizirati. Da je duže radio, mogao bi se djelimično osloniti na iskustvo ili rutinu.
U politici je vjerovatno važnije iskustvo nego u privredi, ali ono nikada ne može isključiti potrebu analiziranja, posebno pri donošenju teških odluka. Obično pri donošenju važnih odluka koristite i timove ili saradnike koji prije vas rade određene analize, ali svakako je odgovornost na vama koji donosite odluke i valja ih provjeriti.
Pa i pored svega, uvijek ste u određenom riziku, ali bez toga nema uspjeha. Morate donositi odluke koje većina ne bi donijela i onda ste uspješniji od većine. Ne bi valjalo previše se oslanjati na iskustvo jer su promjene parametara u okruženju svakodnevne.
2. Da li je moguće voditi javnu funkciju bez političkih kompromisa?
– Mislim da nijedna zajednica ne može uspješno funkcionisati bez kompromisa. Na našim prostorima imamo problem što mnogi nisu naučili šta je kompromis, a nije mali broj ni onih koji ne znaju da su javne ličnosti – da javna funkcija podrazumijeva odgovornost, ali ne samo prema partijskom šefu.
Zapad, od koga smo se trebali učiti demokratiji, na naš prostor je prenio i negativnu sliku te demokratije i preko kontrolisanih medija nametnuo određeni narativ. Naravno, utopija je pokušati se dopasti svima, ali svaka javna ličnost mora biti svjesna svog uticaja na populaciju, a javne funkcije ne smiju biti privatizovane.
Nikada neću shvatiti zašto se gube prijatelji zbog nemogućnosti političkog kompromisa. Posljedice su očigledne – umjesto iskrenog, dobijate neiskrenog „nazovi“ prijatelja.
Ako sam dobro zapamtio, vojvoda Radomir Putnik imenovao je Živojina Mišića za komandanta Prve armije u Kolubarskoj bici 1914. godine kao svojevrstan kompromis, iako se nisu slagali po mnogim pitanjima. Rezultati su poznati. Treba li bolji primjer?
3. Koliko su veze i poznanstva bitni za uspjeh u BiH?
– Nemoguće je biti uspješan u bilo kojoj oblasti života ako nemate prijatelje, poznanike i saradnike. Problem nastaje kada dođe do zloupotrebe – kada koristimo poznanstva i privilegije za jačanje sopstvenog ega.
U BiH je ta pojava vrlo učestala, a nisu rijetki slučajevi da zbog nemogućnosti postizanja kompromisa gubimo iskrene prijatelje, a na njihovo mjesto postavljamo one koji to nisu.
Zavisi i šta podrazumijevamo pod uspjehom. Jako je bitno da, osim napisanih zakona, uočimo i ekonomske i prirodne zakone, ali i nenapisane moralne. Lako se može opiti trenutnim uspjehom i materijalnim blagostanjem, ali je skupo otrežnjenje jer izostaje ono drugo – moralno i duševno zadovoljstvo. Znam mnoge nesrećne ljude, pune novca i materijalnih stvari.
Želim vjerovati da su za iskren uspjeh potrebni rad, strpljenje i možda malo sreće. Ne zavidim onima koji su, koristeći nesreću BiH kao države, došli do nekretnina i novca s kojim ne znaju šta dalje. Vjerujem da će na kraju sve to upropastiti ili da će doći u ruke onih koji će ga koristiti za opšte dobro.
4. Kako vidite Kotor Varoš za 10 godina?
– Ne vjerujem da će se privredna struktura značajnije promijeniti. Mislim da će se razviti sektor malih preduzeća i uslužnih radnji, prvenstveno komplementarnih djelatnosti sadašnjim nosiocima razvoja.
Tu zaista postoji realan prostor, jer svako od tih preduzeća ima po nekoliko stotina sitnih dobavljača, koje će uvijek zamijeniti ako postoji neko bliže, jer će transportni troškovi svakim danom postajati značajnija stavka, a nekada i presudna u odabiru dobavljača.
Mnogi naši radnici će se u narednih deset godina vratiti iz Slovenije i drugih zapadnih zemalja i početi sa samostalnim biznisom u Kotor Varošu.
Vjerujem da će biti značajnijeg napretka u oblasti turizma, lova i ribolova i da će Vrbanja sa pritokama, kao dio Vlašića sa konfiguracijom prema Kotor Varošu, postati regionalni projekti.
5. Koji biste savjet dali mladim generacijama na početku karijere?
– Prije svega, mladi trebaju biti svjesni da nisu samo budućnost, već realna sadašnjost. Svako čekanje ili odlaganje odluka, od kojih neke mogu biti i rizične, samo će otežati realizaciju.
Podsjetio bih da se potreba definiše i kao psihološki osjećaj nedostatka. Mnoge potrebe su nametnute agresivnim marketingom. Često ne postoji svijet koji nude pojedini mediji.
Umjesto virtuelnog, neka izaberu stvarni život i shvate da se ljudska komunikacija ne može nadomjestiti vještačkom, baš kao ni inteligencija.
Ponekad će i faktor vremena riješiti ili pomoći da se riješe problemi. Pretpostavka za uspjeh su mašta i vjera da je to moguće.
Mladi ne trebaju očekivati da će stariji uvijek imati razumijevanje. Podržavaće ih samo dok im ne ugroze komoditet. Zbog toga savjetujem da ne pretjeruju sa strpljenjem, već da nametnu sopstveno znanje, rad i energiju.
Društvo bi trebalo da shvati da mladi nisu posljedica, već uslov razvoja u svakom segmentu. Međutim, društvo to neće shvatiti, i zbog toga preporučujem borbu idejama i znanjem.
Mada znam da se mnogima neće svidjeti, preporučujem mladima interesni oblik organizovanja jer će se tako lakše izraziti i nametnuti društvu.
Ovo je bila prva priča u našoj rubrici „Životne priče“ – životna priča prvog načelnika našeg Kotor Varoša, Žarka Mikića.
Vjerujemo da će ovakve priče nastaviti da inspirišu i podsjećaju na vrijednosti koje nas povezuju.
Zabranjeno je kopiranje, preuzimanje ili ponovno objavljivanje sadržaja bez prethodnog odobrenja Kotor Varoš Info.
Za odobrenje se možete obratiti na: redakcija@kotorvarosinfo.com
