Zabranjeno je kopiranje, preuzimanje ili ponovno objavljivanje sadržaja bez prethodnog odobrenja Kotor Varoš Info.
Za odobrenje se možete obratiti na: redakcija@kotorvarosinfo.com
Nakon prvog dijela razgovora, u kojem je govorio o djetinjstvu, porodici, akademskom putu i najvažnijim profesionalnim dostignućima, u drugom dijelu intervjua akademik Asim Kurjak govori o znanju, mladima, obrazovanju, hobijima i posebnoj vezi koju i danas čuva sa Kotor Varošom.
Kako vidite ulogu visokog obrazovanja u razvoju mladih ljudi?
Razvoj mladih ljudi nemoguće je zamisliti bez visokog obrazovanja, a naša zemlja ima vrlo jake visokoškolske ustanove koje daju sve bolji i bolji kadar. Jednom riječju, nikada dovoljno znanja u području brige o nerođenim, pa je i mrvica novih spoznaja u ovom novom području izuzetno značajna.
Šta biste poručili studentima koji tek upisuju fakultet?
Samo jednu misao: učiti svaki dan iz najboljih knjiga i nikad ne zaključiti da ste dosta učili. Znanje se u pravom smislu riječi zarađuje, ono se ne poklanja, ne može se naći na cesti niti dobiti dekretom. Ono postaje neotuđivi dio svakog pojedinca i nikad ga nije previše.
Koliko je danas izazovno baviti se naučnoistraživačkim radom u našim uslovima?
Za pravog entuzijastu kome znanstveni rad nosi sva obilježja hobija, stjecanje novih znanja je radost, a ne napor. Ako sam ja iz malog Kotor Varoša stigao u svijet, zašto to ne bi mogli i mnogi oko mene ako u sebi nose potencijal da istražuju nepoznato ili nedovoljno poznato.
Baviti se istraživačkim radom nikad nije bilo lako jer u znanosti nema dobrog i lošeg rada. Samo jedan rad je dobar – znanstveni. I tu treba istrajati. Već sam rekao da radoznalost tjera na istraživanje, a to ćemo primijetiti i kod najmlađe djece: donesite im neki poklon, prvo što će napraviti je da ga razbiju, gonjeni znatiželjom da znaju što je unutra.
Dug je to i trnovit put, ali oni koji ga uspješno prijeđu zadužit će čovječanstvo za svog života, a i ranije.
Koje bi naučno otkriće iz oblasti medicine po Vašem mišljenju bilo revolucionarno za čitavi svijet?
Prevencija raka. Već danas jako puno znamo o raznim vrstama raka, kako ih otkriti, a kako liječiti. Ipak, još uvijek se prečesto umire od te zloćudne bolesti. Otkriti lijek za rak je najrevolucionarnije otkriće za čitav svijet.
Knjiga ili praksa?
I jedno i drugo. Bez knjige nema uspješne prakse, a pisana riječ iz knjiga dugo ostaje svojina autora, a i drugih koji ju pročitaju. Bez čitanja nema nauke i to ne samo čitanja, nego dubokog studiranja. Ali jednom tako stečeno znanje postaje neotuđivi dio pojedinca i gura točak progresa naprijed.
Predavanja ili sastanci?
Oboje. Samo tako možemo postići širenje znanja, ali i njegovo osporavanje. Valja znati da znanost prihvaća samo ono što se teško argumentima dokazalo, ali podnosi i kontroverzu, jer ona tjera naprijed i stimulira dalja istraživanja.
Mladi ili iskustvo?
I jedno i drugo. Kreativnost ili stvaralačko mišljenje je svojina mladih, a kasnije će i oni ići utabanim stazama. Dobro je ponijeti iz mlađih dana temeljna iskustva o tome kako napraviti i objaviti znanstveni rad i tome dodati osobnu praksu i savjete.
Privatni ili javni fakulteti?
I jedni i drugi. Više od polovice fakulteta na svijetu je privatno. Javni fakulteti redovito imaju veća sredstva za svoj razvoj, pa se zato brže i uspješnije razvijaju. Ipak, u svijetu postoje vrlo afirmirani privatni fakulteti i instituti.
Da li imate vremena za hobije i šta Vas opušta van posla?
Za hobije imam vremena i ne vjerujem onima koji tvrde da nemaju za to vremena. Moj hobi je čitanje i pisanje, ali volim i nogomet i sport u cjelini. Poseban hobi je da volim pse, pa ih tako ja i moja familija imamo čak šest. Igra s njima me jako opušta.
Jedan od mojih najdražih hobija je slikarstvo. U svom posjedu imam preko 1000 slika bosanskohercegovačkih i hrvatskih slikara, kao i stranih.
Da li ima nešto što ste propustili da uradite?
Htio sam i još uvijek želim razviti liječenje fetusa u maternici čak i kirurškim putem. Prve korake tu smo već učinili i njih je svijet zapazio. Ipak, ima još puno bolesti koje se mogu liječiti još antenatalno, a za to treba, osim pameti i vještine, i puno hrabrosti.
Da li ste zadovoljni kako se danas Kotor Varoš razvija i kako izgleda?
Vrlo sam zadovoljan. Što sam stariji, to sam češće u Kotor Varošu. Vidim potpuno nove dijelove grada, nove ulice, krasne zgrade i što je osobito dragocjeno, čist grad i vesele ljude.
Kotorvarošani su divni ljudi. Bio sam i ostao sretan odakle sam potekao. Gdje god stignem kažem odakle sam, pa tako mnogi prepoznaju Kotor Varoš po mom djelovanju i rezultatima.
Gradu sam zahvalan zato što me stipendirao čitav moj studij i veselim se kad god vidim makar minimalna poboljšanja zdravstvene skrbi u Domu zdravlja Kotor Varoš.
