Zabranjeno je kopiranje, preuzimanje ili ponovno objavljivanje sadržaja bez prethodnog odobrenja Kotor Varoš Info.
Za odobrenje se možete obratiti na: redakcija@kotorvarosinfo.com
Akademik Asim Kurjak jedan je od najpoznatijih Kotorvarošana u svijetu nauke i medicine. U prvom dijelu intervjua govori o uspomenama koje nosi iz rodnog grada, porodici i vrijednostima koje su ga oblikovale, ali i o znatiželji koja ga je od najranijih dana vodila prema akademskom radu.
Razgovor donosi i priču o njegovom profesionalnom putu, značaju međunarodne saradnje, prvim susretima s ultrazvukom, radu u oblasti fetalne medicine, kao i dostignućima koja su obilježila njegovu karijeru.
Biografija akademika Asima Kurjaka
Rođen 1942. godine. Studirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje diplomira 1966. godine. Od 1971-1972. poslijediplomski studij na Sveučilištu u Londonu; 1974. položio specijalistički ispit iz ginekologije i porodništva; 1977. doktorat.
Profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Sarajevu.
Profesor Emeritus na međunarodnom sveučilištu Sarajevo School of Science and Technology.
Osnivač i predsjednik Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
2015-2024 Predsjednik Međunarodne akademije perinatalne medicine.
Objavio 1.487 znanstvenih i stručnih tekstova. Članci kojima je autor ili koautor citirani su prema podacima Google Scholar baze podataka (dana 2.6.2026. godine) 18.712 puta; h-indeks 73. Napisao ili uredio 130 knjiga što su objavljene na 12 svjetskih jezika. Po tome je jedan od najproduktivnijih svjetskih znanstvenika.
Sveučilište Stanford stavilo je akademika Kurjaka na popis 2% najutjecajnijih znanstvenika u cjeloživotnoj znanstvenoj karijeri.
Od ScholarGPS proglašen je Highly Ranked Scholar – Lifetime za 2025. godinu. Prepoznat je i uvršten među top 0.05% znanstvenika za cjeloživotni doprinos u području ultrazvuka u medicini.
Dobitnik mnogobrojnih nagrada: državna nagrada za mlade znanstvenike (1971), Republička nagrada “Ruđer Bošković” za znanstveni rad (1985), Nagrada HAZU “J.J. Strossmayer” za najbolje znanstveno djelo (1990), Nagrada HAZU za medicinsku znanost (1994), Nagrada “Europski krug” (1996), Nagrada “William Liley” za najbolji znanstveni rad iz fetalne dijagnostike i terapije (1998), “Maternity Prize”, Nagrada Europske udruge za perinatalnu medicinu za doprinos u području perinatalne medicine (2000), odlikovanje predsjednika RH “Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića” (2001), visoko odličje Hrvatskog liječničkog zbora “Pavao
Čulumović” (2003), Erich Saling perinatal prize (2011), Lifetime Achievement Award, nagrada Međunarodne akademije perinatalne medicine (2015).
Redovni je član Europske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, Međunarodne Akademije za humanu reprodukciju, Akademije znanosti regije Puglia u Italiji i Akademije medicinskih znanosti Katalonije, a počasni je član Američkog instituta za ultrazvuk u medicini i biologiji, te akademik Ruske akademije znanosti. Član Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Bivši je predsjednik Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (od 2000. do 2005.) i Svjetske udruge perinatalne medicine.
Osnivač je i direktor Ian Donald Škole ultrazvuka u medicini.
Glavni urednik časopisa Donald School Journal of Ultrasound in Obstetrics and Gynecology.
Doctor Honoris Causa na Sveučilištima u Banja Luci, Budimpešti, Barceloni, Bukureštu, Ateni, Montevideu, Moskvi, Tomsku, Buenos Airesu, Petrogradu, Moskvi, Tirani, Khartoumu.
Počasni je član 15 međunarodnih udruženja.
Član uredništava nekoliko međunarodnih časopisa.
Rođeni ste u Kotor Varošu. Kakve uspomene nosite sa sobom?
Snažne i emotivne. Čini mi se da se dobro sjećam gotovo svakog dana, a osobito svečanosti i praznika. Volio sam i volim taj grad i dan danas, čini mi se nimalo manje nego u danima kada sam igrao nogomet i provodio dane na Vrbanji.
Kako je izgledao Vaš profesionalni put od studenta medicine do planetarno poznatog i svjetski priznatog stručnjaka?
Rekao bih da je rad, osobito akademski, bio i ostao dio moje ličnosti, a da o rezultatima tog hobija imam velika i dugo pamteća sjećanja. Ništa od mojih, kako ste i sami rekli, svjetskih uspjeha, nije me udaljilo od Kotor Varoša i što sam stariji, to su moje kotorvaroške uspomene svježije i snažnije.
Bez imalo pretjerivanja, ponosan sam na grad u kojem sam rođen i koji je udario temelje svim tim mojim uspjesima. Uspio sam prenijeti ljubav prema rodnom Kotor Varošu i na moju djecu, Alana i Igora. Kad bi postojali mjerljivi parametri, vjerojatno bi njih dvojica bili još uspješniji od mene i to me doista čini ponosnim.
Tome je snažan prilog dala i moja supruga, prof. dr. Biserka Funduk Kurjak, jer nas je sve držala na okupu, kao i moja majka Derviša, koja nas je trajno podučavala i poučavala životnim vrednotama i ostajala prava majka. Na nju smo svi bili i jesmo jako ponosni. Mnoge moralne vrijednosti koje mnogi u nama vide došle su od nje i od našeg poštenog oca Rasima.
Zahvaljujući takvom obiteljskom okruženju, bili smo ponosni i cijenjeni, a ja mogu reći čak i voljeni, jer je i moja struka bila takva – da uvijek pomažem onima kojima je pomoć potrebna i koji zbog toga pate.
Šta Vas je najviše privuklo akademskoj karijeri?
Znatiželja. Od pete godine mog života bio sam znatiželjan i uvijek s razlogom pitao pametnije od sebe o mnogim parametrima svakodnevnog života.
Već tada, u prvom razredu osnovne škole u Kotor Varošu, bio sam najbolji đak i veliku zahvalnost, osim mojoj obitelji, dugujem i mom prvom učitelju Dimitriju Lazareviću. Što se znanosti i edukacije tiče, njegov pozitivan utjecaj na mene bio je najveći tokom čitavog mog školovanja.
Koliko je važna međunarodna saradnja za razvoj nauke i Vaš uspjeh?
Izuzetno važna. Već sam rano zaključio da mogu više i bolje od drugih i otišao u Zagreb nakon svršene medicinske škole u Banjoj Luci.
Zagreb je posebno poglavlje u mom životu i često na pitanje odakle sam odgovaram da imam dvije domovine. Prva je Bosna i Hercegovina, u kojoj sam rođen i iz koje sam ponio značajan biološki miraz i razvijao ga sve do odlaska u Zagreb, a Zagreb je druga posebna priča, u kojem sam postigao sve što me je učinilo međunarodno prepoznatljivim.
Dio toga je i dvogodišnji boravak u Londonu i Madridu, pa se s ponosom sjećam tih dana i svih petica koje sam na tamošnjim studijima zaslužio.
Šta je po Vama Vaš najveći uspjeh i doprinos u sferi nauke?
Već od malih nogu želio sam se baviti životom nerođenih, a to je moglo ići samo s puno čitanja i studiranja, jer je gotovo sve bilo nepoznato. A onda je došao ultrazvuk, to epohalno otkriće, neštetno, neinvazivno.
Bio sam prvi stranac koji je u Glasgowu otišao kod „oca“ ultrazvučne dijagnostike, prof. dr. Iana Donalda. Prosto sam gutao velike riječi tog divnog čovjeka kada je govorio o toj divnoj tehnici koja je danas promijenila profil gotovo svih dijelova medicine.
Bilo je, a ima i danas, puno razloga da sam se u Londonu i Engleskoj oduševio ultrazvukom, jer sam već tada shvatio da je to, što se tiče dijagnostike, epohalno otkriće, jer je neinvazivno i neštetno i može ga se upotrebljavati onoliko puta koliko to dijagnostički proces zahtijeva.
Ali kada sam prvi ultrazvuk donio u Kotor Varoš, ozbiljni ljudi su govorili da moramo biti jako oprezni jer je to tehnika koja oštećuje i ubija fetuse, a danas ultrazvuk ima gotovo svako selo u Kotor Varošu i drugdje i nitko nikada nije našao nikakav štetan učinak. To je jednostavno zvuk koga, ako ima frekvenciju titraja veću od 17.000, nazivamo ultrazvukom.
Šta je po Vama Vaš najveći uspjeh na profesionalnom planu Vaše karijere?
Po međunarodnim strogim parametrima, ušao sam među 2% najutjecajnijih znanstvenika svijeta u nedavnoj analizi američke akademske kuće Stanford univerziteta.
Dobio sam mnoštvo prestižnih nagrada, a i počasno članstvo 17 svjetskih sveučilišta. To su sveučilišta u Banjoj Luci, Budimpešti, Barceloni, Bukureštu, Ateni, Montevideu, Moskvi, Tomsku, Buenos Airesu, Petrogradu, Moskvi, Tirani i Khartoumu.
U mojoj vrlo bogatoj profesionalnoj karijeri na raznim mjestima, bio sam i šef katedre, dekan Medicinskog fakulteta i rektor međunarodnog sveučilišta Libertas u Zagrebu. Od međunarodnih dužnosti bio sam predsjednik i osnivač društva Fetus kao pacijent, predsjednik Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, a sada sam predsjednik i osnivač Međunarodne akademije znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Kako sam bio i ostao znatiželjan, pokušao sam riješiti neke neriješene znanstvene probleme u području početka života. Neka od mojih dostignuća nose i međunarodna imena koja su odobrile kompetentne ustanove.
Primjerice, test koji otkriva moždanu paralizu još u maternici majke nazvan je po mom imenu KANET (Kurjak Antenatal Neurodevelopmental Test). Iz tog područja već je nastalo desetak doktorata i otkriveno desetine bolesti koje nazivamo moždana paraliza, a koje se nikad ranije nisu otkrivale niti liječile. Razvio sam čak 128 škola koje KANET koriste, i to dosta uspješno.
Što se javnosti tiče, najveći uspjeh izazvala je uspješna operacija tumora teškog devet kilograma kod jednog dvojka, a da pri tome nikakvu štetu nismo nanijeli drugom, zdravom dvojku. Kad su oba dvojka zdravi napustili maternicu i bolnicu, bila je to vijest koju su objavile gotovo sve novine svijeta, jer je po prvi put u maternici majke kod bolesnog dvojka operiran tumor. I danas su oba dvojka, studenti završne godine, potpuno zdravi i uspješni studenti.
Ali najveću počast dobio sam kad me je Sveti otac papa Ivan Pavao II pozvao u svoj ured, zajedno sa suprugom i mlađim sinom Alanom. Taj razgovor ću pamtiti čitav život, a nakon toga uslijedila su još dva poziva gdje sam o liječenju nerođenih kirurškim putem govorio istaknutim svećenicima.
Bio je to početak fetalne kirurgije, a mi liječnici smo organizirali znanstveno društvo Fetus kao pacijent, koje i danas postoji i jedno je od najaktivnijih u području liječenja nerođenih.
Drugi dio intervjua sa akademikom Asimom Kurjakom biće objavljen u narednim danima. U nastavku razgovora govoriće o mladima, obrazovanju, nauci, životu van profesije i posebnoj vezi koju i danas čuva sa Kotor Varošom.
